o Nacionalnom Parku
Nacionalni park Kopaonik
Nacionalni park Kopaonik se nalazi u jugozapadnom delu Republike Srbije. Zbog svojih prirodnih vrednosti, 1981. godine Kopaonik je proglašen za nacionalni park. Nacionalni park Kopaonik obuhvata površinu od 11.810 ha i po broju endemičnih vrsta predstavlja jedan od najznačajnijih centara biodiverziteta endemične flore Srbije.
Planina Kopaonik
Kopaonik je najveći planinski masiv u Srbiji; pruža se od severozapada ka jugoistoku oko 75 km, dosežući u srednjem delu širinu oko 40 km.
Najviši deo je prostrana površ Ravni Kopaonik, oko koje se dižu Suvo Rudište sa Pančićevim (Milanovim) vrhom (2017 m) na kome je Pančićev mauzolej, Karaman (1934 m), Gobelja (1834 m) i dr. Jugoistočno od Suvog Rudišta greben Kopaonika je sužen i raščlanjen u niz plastastih uzvišenja: Čardak (1590 m), Šatorica (1750 m) i Oštro koplje (1789 m), između kojih su široke presedline.
Na Kopaoniku je najrasprostranjenija raskomadana šumsko-pašnjačka zona središnje Srbije. Na višim delovima je četinarska smrčeva i jelova, a po stranama bukova i hrastova šuma. On se nalazi u centralnom delu Srbije.
Rezervati prirode
Pod posebnom zaštitom Nacionalnog parka je 698 hektara - izdvojenih u: 11 rezervata prirode i 26 prirodnih spomenika, 12 geomorfoloških, 6 geoloških, 8 hidroloških i 15 objekata svrstanih u nepokretna kulturna dobra.
Prirodni rezervati nacionalnog parka su sledeći lokaliteti:
• Kozje stene
• Vučak
• Mrkonja
• Jankova bara
• Gobelja
• Barska reka
• Samokovska reka
• Metođe
• Jelak
• Suvo rudište
• Duboka
Kopaonik je mesto na kome se mogu naći primerci endemske flore kao što su Kopaonička čuvarkuća (Sempervirum kopaonicense), Pančićeva potočarka (Cardamine pancicii) i kopaonička ljubičica (Viola copanicensis).
Od mnogobrojnih životinjskih vrsta najznačajniji su sivi soko (Falco peregrinus), zlatni orao (Aquila curvirostra), sova (Bubo bubo), divlja mačka (Felis silvestris) i jelen (Capreolus capreolus).
Šumske zajednice
Na zonama odgovarajuće nadmorske visine sreću se šumske zajednice:
• balkanske bukve
• jele
• smrče
• planinskog javora
• hrastova
• borova.
Reliktne i endemične vrste biljaka
U tim zajednicama se mogu naći i mnoge reliktne i endemične vrste biljaka:
• pančićija
• pančićev vijuk
• bedrenica
• kopaonička čuvarkuća
• jeremičak
• runolist i dr.
Sa skoro 200 sunčanih dana godišnje, Kopaonik zaslužuje svoje drugo ime „Sunčana planina“. Južni položaj, visina i otvorenost terena sprečava zadržavanje oblaka nad planinom. Hladan vazduh pada u okolne ravnice i uvale, tako da zimske temperature nisu preniske. Prosečna godišnja temperatura je 3,7°C. Sneg počinje krajem novembra i traje do maja, prosečno 159 dana godišnje. Nivo padavina je veći od 1000 mm godišnje.