Kopaonik
o Planini
Kopaonik
Kopaonik (poznat i kao Srebrna planina) je najveći planinski masiv u južnoj Srbiji koji se pruža od severozapada ka jugoistoku dužinom od oko 75 km, dosežući u srednjem delu širinu od oko 40 km. Jedan njegov deo je zaštićena zona pod imenom nacionalni park Kopaonik u okviru koga postoji veći broj zaštićenih prirodnih celina, a na njemu se nalazi i najveći skijaški centar u Srbiji. Njegov najviši vrh je Pančićev vrh sa 2017 m nmv. na kome se nalazi mauzolej čuvenog srpskog prirodnjaka po kome je dobio ime, oko koga se nalazi baza vojske Srbije. Ceo masiv je dobio naziv po velikom rudnom bogatstvu koje je na njemu eksploatisano još od srednjeg veka, a na njegovom širem prostoru je smešten čitav niz kulturno-istorijskih spomenika iz perioda od XII do XV veka. Zahvaljujući razvijenom turističkom centru sa savremenim hotelima i pratećim objektima, Kopaonik predstavlja jednu od najpopularnijih turističkih destinacija u Srbiji.
Geološki sastav
U građi Kopaonika učestvuju sve tri grupe stena. Njegovo jezgro sačinjeno je od intruzivne mase tonalitskog granita, koga od serpentinske mase odvaja zona škriljaca. Meridijanski pravac pružanja granitnog jezgra odredio je i pravac pružanja glavnog bila Kopaonika. U sastav ove planine ulaze još andezit i dacit, izlivne magmatske stene, odnosno krečnjaci i peščari, koji se prema načinu postanka klasifikuju kao sedimentne stene. Najvažnije rude Kopaonika nalaze se u pomenutim izlivnim magmatskim stenama.
Raniji naziv najvišeg vrha bio je Suvo Rudište, a poticao je od mnogobrojnih rudnih žica koje izbijaju oko njega. Ovo je bio jedan od brojnih toponima koji ukazuju na rudno bogatstvo Kopaonika.
Reljef
Kopaonik ima karakter horsta jer je sa svih strana ograničen rasedima (donjoibarski, župski, zapadnomoravski i kosovski).
Raščlanjen je dolinama, između njegovih vrhova nalaze se prevoji, a na planinskim stranama javljaju se površi (fluvijalna kopaonička površ). Središnji deo planine je prostrana, fluvijalna zatalasana površ visoka oko 1 700 m (nv), koja se naziva „Ravni Kopaonik”. Oko površi se dižu Suvo Rudište sa Pančićevim (Milanovim) vrhom (2017 m), Karaman (1934 m), Gobelja (1834 m) i dr. Jugoistočno od Suvog Rudišta greben Kopaonika je sužen i raščlanjen u niz plastastih uzvišenja: Čardak (1590 m), Šatorica (1750 m) i Oštro koplje (1789 m), između kojih su široke presedline.
Sa zapadne strane, od Ibarske magistrale, vode dva puta za Ravni Kopaonik, jedan od Biljanovca uz Jošaničku reku, a drugi od Rudnice; i sa istočne strane od Kruševca i Toplice preko Brzeća. Od Ravnog Kopaonika odvaja se njegov istočni ogranak sa spuštanjem na prevoj Mramor (1140 m), zatim se penje ka Velikoj ogledni (1359 m) i talasastim grebenom Vrata (1072 m), Počar (1163 m) završava sa Javorcem i njegovim vrhom Žurla (869 m), spuštajući se strmo u Jankovu klisuru koja ga odvaja od planine Jastrebac.
Klima
Sa skoro 200 sunčanih dana godišnje, Kopaonik zaslužuje svoje drugo ime „Sunčana planina“. Južni položaj, visina i otvorenost terena sprečava zadržavanje oblaka nad planinom. Hladan vazduh pada u okolne ravnice i uvale, tako da zimske temperature nisu preniske. Prosečna godišnja temperatura je 3,7 °C. Sneg počinje krajem novembra i traje do maja, prosečno 159 dana godišnje. Nivo padavina je veći od 1000 mm godišnje.
Termalni izvori i banje
Na Kopaoniku, u oblasti Jelovarnik i na nadmorskoj visini od oko 1.500 m, nalazi se vodopad visok 71 m, u okviru nacionalnog parka. U regionu planine ima dosta termalnih izvora. Vrlo su poznate Vrnjačka Banja, Mataruška Banja i Sijarinska Banja. U samom podnožju nalazi se Jošanička Banja (termalni izvor, 78 °C), Lukovska Banja (36—56 °C) i Kuršumlijska Banja (38—57 °C). Pored termalnih izvora na Kopaoniku postoje i mineralni izvori kao i izvor niskoradioaktivne vode(najradioaktivniji u Srbiji) Krčmar na visini od 1950 m i Marine vode na visini od 1700 m.
U okolini Kopaonika postoji veliki broj kulturno—istorijskih spomenika. Neki od njih su:
• Ostaci srednjovekovnog manastira tzv. Crkvine kod Nebeskih stolica podno samog Pančićevog vrha
• Ostaci srednjovekovnog puta — Kukavica (oko 4 km)
• Ostaci srednjovekovnog rudnika — Gvozdac, selo Zaplanina, Smokovska reka, Kadijevac, Suvo Rudište, Brzećka reka, Bela reka,
• Građevine sakralne arhitekture — svetilište Metođe, crkva Sv. Petra i Pavla u Krivoj reci,
• Građevina iz turskog perioda — tursko kupatilo u Jošaničkoj banji
• Spomenici iz oslobodilačkih ratova: spomenik na Mramoru, spomenici Đački grob, Raskrsnica, spomenik žrtvama fašizma u Krivoj Reci,
• Pančićev mauzolej (smešten u kompleksu specijalne namene)
• Značajni istorijski objekti — Mijatovića jaz, seoske kuće: selo Lisina, selo Đorđevići, selo Crna Glava, selo Kriva Reka, selo Brzeće, vodenice i pilane: Brzeće, Kriva Reka, Gobeljska reka, Jošanička Banja.
Srednjovekovni gradovi
• Ras
• Zvečan (XI—14. vek),
• Maglič (13. vek),
• Brvenik (14. vek),
• Vrh Lab (14. vek),
• Koznik (15. vek)
Manastiri
• Petrova crkva (VIII—IX vek) kod Novog Pazara
• Studenica (XI—XII vek) kod Ušća
• Žiča (XIII vek) kod Kraljeva
• Sopoćani (XIII vek) kod Novog Pazara
• Đurđevi stupovi (XII vek) kod Novog Pazara
• Manastir Gradac (XIII vek) kod Raške
• Pavlica
Na Kopaoniku je najrasprostranjenija raskomadana šumsko-pašnjačka zona središnje Srbije. Na višim delovima je četinarska smrčeva i jelova, a po stranama bukova i hrastova šuma.
Kopaonik je mesto na kome se mogu naći primerci endemske flore kao što su kopaonička čuvarkuća (Sempervivum kopaonicense Pancic), Pančićeva potočarka (Cardamine Pancici) i kopaonička ljubičica (Viola kopaonicensis).
Od mnogobrojnih životinjskih vrsta najznačajniji su sivi soko (Falco peregrinus), suri orao (Aquila chrysaetos), buljina (Bubo bubo), divlja mačka (Felix silvestris) i srna (Capreolus capreolus).