Pribojska Banja
o BANJI
Pribojska banja
Banja ili Pribojska banja je naselje u Srbiji u opštini Priboj u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 3013 stanovnika.
Banja je mesto izvora termomineralne vode, temperature 38 °C (stepeni Celzijusa). U Banji još postoje stacionar sa velikim i tri mala bazena, privatni veliki bazen, na mestu nezavršenog hotela i Manastir Banja, posvećen Svetom Nikoli. Manastir je građen za vreme Nemanjića, otprilike kad i Manastir Mileševa. Jedan deo banje vraćen je u februaru 2013. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, eparhiji mileševskoj.
Godine 1154. putopisac Idrizi označio je na svojoj karti svijeta mali grad Banju na rijeci Lim. Sveti Sava je 1219. godine proglasio manastir Banju za jedno od prvih osam episkopskih sjedišta Srpske pravoslavne crkve, ustanovivši na području župe Dabar novu Dabarsku eparhiju. Arheolozi Zavoda za zaštitu spomenika kulture su 2012. pored manastira Banja otkrili ostatke srednjovjekovnog grada i ostatke prvobitnog manastira Svetog Nikole Dabarskog.
Manastir sa pravoslavnom crkvom posvećenoj Sv. Nikoli, je zadužbina srpskog vladara Stefana Uroša III "Hrapavog". Uroš se oporavio tu pijući vodu sa lekovitog toplog izvora. Prvobitni manastir je stradao u požaru, a obnovljen je u trećoj deceniji 14. vijeka, u doba kralja Stefana Dečanskog. Manastir je više puta stradao i bio obnovljen. Poslednji put ga je obnovio Dionisije Vranešević sa narodom. Posle toga 1875. godine Turci su ga porušili, a u spaljenoj crkvi bez krova uselila se turska vojna posada. Pored crkve je i dalje lekovita topla voda, na čijem toku se u drugoj polovini 19. veka okretao vodenički točak.