SokoBanja
o BANJi
Sokobanja
Sokobanja je gradsko naselje i banja u opštini Sokobanja u Zaječarskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 7982 stanovnika.
Nalazi se visini od oko 400 m nadmorske visine. Kroz Sokobanju protiče reka Sokobanjska Moravica. Poznata je turistička odrednica za rekreativni, a posebno banjski turizam. Nalazi se između karpatskih i balkanskih planina, Rtnja i Ozrena. Za Sokobanju su vezani i Lepterija, izletište koje se nalazi uz Sokobanjsku Moravicu, i poznati srednjovekovni grad — Soko Grad (banjski). U blizini banje nalazi se vodopad Ripaljka, koji je periodičan i visok je dvadesetak metara. Sokobanja je poznata po manifestaciji „Prva harmonika”, tradicionalnom takmičenju harmonikaša koje se održava svake godine krajem avgusta.
Prvi put je pomenuta 1690. godine, prvi put je opisana 1737, kada se kaže da ovde dolaze Turci čak iz Azije. Posle Prvog svetskog rata je imala najmanje posetilaca, dok 1932. nije otkrivena radioaktivnost njenih izvora.
Organizovani banjski turizam počeo je 1837. godine, za vreme knjaza Miloša Obrenovića.] Još i danas u centru naselja na korzou je Milošev konak. Neki od poznatih posetilaca su bili Isidora Sekulić, Stevan Sremac, Ivo Andrić i Branislav Nušić.
U Moravici je bilo i kvalitetnih rakova, pre Prvog svetskog rata su stigli čak i do bečkog dvora. Nakon prekida, njihov izvoz je ponovo počeo 1934.
Legenda o Sokobanji
Nekad, u vremena davna, silan velmoža, gospodar tvrdog Sokograda, jahaše kotlinom. Odjednom, smrači se nebo nad Ozrenom, sevnu munja sa Oštre čuke. Grunu grom i zadrhta zemlja sve do Šiljka na surom Rtnju. Podskoči uplašeni hat. Jahač pade sa konja i izgubi svest. Kada se gospodar Sokograda osvesti učini mu se da su mu sve kosti polomljene. Nije mogao na noge da se osloni. Ležao je tako i čekao smrt. Iznenada, začu klokot vodenog ključa. Polako i bolno se pridiže, da se bar žedan od sveta ne rastavi. Kada velmoža prvi gutljaj vode sa dotle vrela nepoznatog popi, u glavi mu se namah sve razbistri. Kad desnicu ruku u vodu stavi snaga u njoj ožive. Kada to gospodar tvrdog Sokograda vide, onako u odelu gospodskome, okupa se u kladencu i odmah ozdravi, pa se orno vrati u tvrdi grad. Odmah naredi da se kuća nad izvorom digne.
Zamalo, proču se glas o vodi isceliteljici na sve četiri strane sveta. Sa svih strana navali kljasto i bogaljasto, oni što im duša u nosu bejaše, da na ključu vode vidarice melemom svojim boljkama potraže. Ozdraviše mnogi od vode u kotlini među Ozrenom i Rtnjem. Oni što su najviše bolni bili tu i domove izgradiše.
Zanimljivosti
Ivo Andrić, Branislav Nušić, Meša Selimović, Stevan Sremac, Isidora Sekulić, Dobrica Erić — samo su neke od znamenitih ličnosti koje su odsedale u Sokobanji, koja je od davnih dana važila za boemsko mesto i mesto susreta umetnika, pisaca, slikara, reditelja, glumaca itd.
Ivo Andrić je za vreme Drugog svetskog rata živeo i pisao u Sokobanji u svojevrsnoj izolaciji zbog toga što je kao predratni diplomata odbio da sarađuje sa Nemcima. U hotelu Moravica postoji spomen-soba Ive Andrića, u apartmanu 144 u kome je uvek odsedao kada je posećivao Sokobanju.
Ja ne znam čega stvarno ima ovde, ali znam da posle 15-20 dana boravka u Sokobanji radim celu godinu u Beogradu kao preporođen. Ovde u Sokobanji, gledajući ovu raskoš prirode, ovu lepotu svetlosti zemlje i neba, često me obuzme neka neobjašnjiva tuga ili zanos, pa sam tako opušten razmišljao kako bi bilo lepo, bar za trenutak, ponovo se vratiti romantizmu. — Ivo Andrić, srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.
Sokobanja, Soko grad dođeš star, odeš mlad. — Branislav Nušić, srpski književnik, pisac romana, drama, priča i eseja, komediograf, začetnik retorike u Srbiji i istaknuti fotograf amater.