Vrnjačka Banja
o BANJI
Vrnjačka Banja
Vrnjačka Banja je gradsko naselje u Srbiji u opštini Vrnjačka Banja u Raškom okrugu. Ona je i najveća banja u Srbiji. Prema popisu iz 2011. u samoj Vrnjačkoj Banji bilo je 10.065 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 9.877 stanovnika, dok na prostoru opštine koja se prostire na 239 km², u 14 naselja, prema popisu iz 2011. godine, živi 27.332 stanovnika.
Vrnjačka Banja je sedište opštine Vrnjačka Banja. Nalazi se u centralnoj Srbiji, u dolini Zapadnog Pomoravlja na nadmorskoj visini od 217 m, i administrativno pripada Raškom okrugu. Udaljena je oko 200 km južno od Beograda, 25 km od Kraljeva i 11 km od Trstenika. Smeštena je između planine Goč (1216 m) i Zapadne Morave. Vrnjačka Banja je turističko mesto prvog stepena, centar integralne turističke regije, nalazi se na 43°37' severne geografske širine i 20°53' istočne geografske dužine. Banjsko naselje je delom na severnim obroncima planine Goč, koja pripada šumskom-planinskom kompleksu koji čine Kopaonik, Jastrebac, Stolovi i Željin, prema Zapadnoj Moravi i južnim obroncima Gledićhih planina.
Prostorno, opština Vrnjačka Banja pripada grupi manjih opština u Srbiji. Obuhvatajući prostor srednjeg polja Zapadnog Pomoravlja, opština Vrnjačka Banja se nalazi na infrastrukturnom koridoru Kraljevo-Kruševac. Magistralnim, železničkim i putnim pravcem povezana je preko Kraljeva i Kruševca sa svim ostalim područjima u Srbiji, a putem preko Goča i neposredno sa Aleksandrovcem.
Klima Vrnjačke Banje je umereno kontinentalna sa uticajem planinske klime. Leta su sa svežim jutrima i večerima zbog vetra koji duva sa Goča prema Zapadnoj Moravi, a zime su snegovite i bez oštrih mrazeva. Srednja godišnja temperatura iznosi 10,5 °C, a srednja letnja 20 °C.
Vrnjačka Banja ima veoma dugu tradiciju lečilišta. Na vrnjačkom toplom mineralnom izvoru u vremenu od II do 4. veka Rimljani su izgradili lečilište i oporavilište AQUAE ORCINAE. O tome svedoče i arheološki nalazi u užem jezgru rimske banje, odnosno, bazena za kupanje, rimskog izvora tople mineralne vode (Fons Romanus) i mnoštvo kovanog novca koji ostavljan u lekovitom izvoru. Ovde su na lečenje i oporavak mahom dolazili rimski legionari, kao i romanizovana aristokratija starosedelaca.
Po jednoj priči, do 18. veka se u Vrnjcima nalazila velika borova šuma, koja je isečena po nalogu novopazarskog age, čija je žena obljubljena kada je ovaj razapeo šator u šumi. Dalje po priči, ostavljen je samo jedan bor o koji se, iz sramote, obesio seoski knez - veliko stablo se moglo videti u banji 1930-tih.
Razvoj moderne Vrnjačke Banje započeo je 1868. godine radom Osnivačkog društva, najstarije turističke organizacije na Balkanu. Po jednoj priči, prva sezona u banji je bila 1870, ordinirajući doktor je bio Franja Ribnikar, otac osnivača „Politike”, sreski lekar u Trsteniku. Između 1882. i 1887. godine u Banji je izgrađen Dvorac Belimarkovića.
U banji je 1935. bilo 28.000 prijavljenih gostiju i preko 50.000 turista i onih na kratkom boravku, po čemu je ovo bilo najposećenije mesto u Jugoslaviji. Ovde postoji više vila, hotela, pansiona i gostionica sagrađenih krajem 19. i početkom 20. veka.
Značajne godine
• 1833 - Teritorije na kojoj se nalazi Vrnjačka Banja pripojene Kneževini Srbiji
• 1834 - Završena gradnja hrama Roždestva Presvete Bogorodice u Vrnjačkoj Banji
• 1835 - Sigismund August Volfgang baron Herder izvršio prvu analizu vrnjačke tople mineralne vode
• 1868 (1. jula po starom kalendaru) - U Kruševcu osnovano Osnovatelno fundatorsko društvo kiselo-vruće vode u Vrnjcima
• Jul 1869 - Zvanično otvorena prva sezona u Vrnjačkoj Banji
• 1869 - Osnovana OŠ „Popinski borci” Vrnjačka Banja
• 1875 - Sima Lozanić izvršio prvu potpunu analizu vrnjačke mineralne vode
• 1883 - Vrnjačka Banja od Osnovatelnog fundatorskog društva kiselo-vruće vode u Vrnjcima prešla pod ingerenciju države
• 1885 - Određene prve granice banjskog rejona
• 1892 - General Jovan Belimarković izgradio prvi vodovod u Vrnjačkoj Banji
• 1905 - Nabavljena prva parna mašina za proizvodnju električne energije
• 1910 - Prvi voz prošao je kroz železničku stanicu u Vrnjcima na pruzi Stalać-Požega
• 9. novembar 1915 - Austrougarska vojska okupirala Vrnjačku Banju
• 19. oktobar 1918 (stari kalendar) - Oslobođena Vrnjačka Banja
• 1929 - Izgrađena moderna električna centrala
• 30. decembar 1933 - U Beogradu osnovano Društvo prijatelja Vrnjačke Banje
• 1941, početkom - Dovršava se zgrada klinike.
• 17. novembar 1941 - Počela sa radom Samoupravna realna gimnazija
• 14. oktobar 1944 - Oslobođena Vrnjačka Banja od nemačkih okupatora
• 1955 - Vrnjačka Banja pripala Srezu Kraljevo
• 1962 - Ponovo otvorena gimnazija u Vrnjačkoj Banji
• 2011 – osnovan Fakultet za hotelijerstvo i turizam
U Vrnjačkoj banji se tradicionalno organizuje Festival filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji. Jedna od tradicionalnih manifestacija je Vrnjački karneval.
Događaje iz oblasti kulture na nivou opštine koordiniše i organizuje Kulturni centar Vrnjačka Banja.
U banji se nalazi nekoliko istorijski i arhitektonski značajnih zgrada, kao što je Dvorac Belimarkovića .
Na prostoru opštine nalaze se i brojne skulpture vajara kao što su: Matija Vuković, Ernst Neizvesni, Svetomir Arsić Basara, Olga Jančić, Alina Šapošnjikova, Momčilo Krković, Milija Glišić, Petar Hadži Boškov, France Rotar, Bogdan Bogdanović, Stefan Manevski, Pavle Pejović i drugi.
Kultura sećanja i anti-fašistička tradicija se baštini u opštini kroz niz javnih spomenika i bisti učesnika borbe protiv okupatora. Znamenit simbol grada u ovom domenu kulture sećanja je Spomen-park Popina.
Ovde se nalazi Čajkino brdo.
Religija
Na teritoriji Vrnjačke Banje se nalazi sledeći verski objekti:
• Crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Vrnjačkoj Banji
• Crkva Živonosnog Istočnika Presvete Bogorodice u Vrnjačkoj Banji
• Crkva Svetog Save u Gračacu
• Crkva Svete Bogorodice u Stanišincima
• Manastir Stubal
• Kapela Belimarkovića u Vrnjačkoj Banji
• Crkva rođenja Presvete Bogorodice u Vrnjačkoj Banji
• Crkva Živonosnog Istočnika Presvete Bogorodice u Vrnjačkoj Banji
Mineralne vode
U Vrnjačkoj Banji se nalazi sedam mineralnih izvora. To su: Topla voda, Slatina, Snežnik, Jezero, Borjak, Beli izvor i Vrnjačko vrelo, od kojih se za terapije koriste četiri (Topla voda, Snežnik, Jezero i Slatina ) dok se vode sa tri izvora flaširaju kao prirodne mineralne vode (Voda Vrnjci - Borjak, Borjak 3 i Belimarkovac za Element vodu).
Vrnjačke mineralne vode se primenjuju kod lečenja:
• šećernih bolesti
• stanje posle preležane zarazne žutice
• hroničnog zapaljenja creva i želuca
• bolest žučne kese i žučnih puteva
• čira u želucu i dvanaestopalačnom crevu
• bolest bubrežne karlice, mokraćne bešike i mokraćnih puteva i drugih bolesti.